Mizantropski izlijevi

Mrzim Facebook trenutno, a trenutno ne podnosim niti ovu grijalicu u sobi. Ide mi na kurac zapravo moja vlastita ljutnja, od koje mi je malo vruće, pa opet hladno.

Mrzim ljude općenito, a sad sam baš iz zahoda shvatio da mrzim i žene i muškarce podjednako, a da znam i previše stvari kojima bih mogao nekoga uništiti- ali neću.

Mrzim laži i mrzim ljude koji lukavo žele pod svaku cijenu ostvariti svoj plan. Mrzim dečke koji lažu cure, mrzim cure koje lažu dečke. Mrzim dečke koji lažu dečke i cure koje lažu cure. Mrzim ih sve.

Mrzim i ovog čovjeka koji je danas otrovao psa, mrzim i upravo što mi je obavijest stigla za nešto za što me boli kurac. ODJEBI!

Mrzim mobitel i mrzim to što na mobitelu nikad nemam bona, mrzim roaming, mrzim sve živo i jebe mi se sve živo.

Ako ikad imam prilike prsnut, prsnut ću sada.

Mrzim cigarete i mrzim kad nemam s kim skombat za pušit. Mrzim ljude koji se drogiraju glupo i neumjereno, s druge strane puca meni kurac ko se kako drogira.

Mrzim to što ne znam i nikad neću saznat, mrzim to što je već pala noć i mrzim to što ne dolazi. Mrzim to što ću ostat budan cijelu noć i čekat do ujutro u panici, brizi, jel možda, a možda i nije, ma ODJEBI.

Mrzim svoj paranoični um, i stvaranje scenarija koji ne postoje.

Ako mrziš i ti, idemo se mrzit skupa?

Advertisements

BakSUZ ili ti umrla je baka

Javila mi je danas sestra da je umrla baka. Naravno da sam znala o kojoj je baki riječ kad je to jedina preživjela baka iz moje obitelji. Također, nije bilo iznanađenje pošto je baka već posljednjih mjeseci bila na rubu te je moja majka vrlo brzo i pojurila tamo, gdje je baka naravno.

Baku nisam vidjela najmanje deset godina. Krivila bih daljinu, ali znam da to nije korijen takve distance. Kao mala svako bi ljeto do svoje petnaeste godine išla u posjet rodbini, i nikada nije bilo loše.

Kad pokušam u glavi po prašnjavim policama psihe pronaći neke uspomene vezane uz ovu baku, ne pronalazim ih baš puno. U glavi mi zvoni njen zdravoseljački glas, a u pogledu uvijek ista neiskrenost.

Moja baka je bila samohrana majka. Imala je jedno dijete iz jedne veze sa čovjekom kojeg nitko ne poznaje; moju majku, i drugo dijete sa drugim čovjekom, koji je bio znan. Moja je majka dana na posvajanje/ostavljena ispred samostana, dok je njezina polusestra imala prilike i privilegije za majčinom pažnjom. Majka kao majka uvijek želi izabrati koje je dijete bolje, a koje lošije pa je tako moja majka završila kao lošije dijete.

Jednom se ukazala prilika da se oženi za bogatog muškarca iz druge zemlje, pa je tako udala svoju kćer, a moju mater za valjda najgoreg stvora na zemlji. Od ženidbe mojih roditelja sve do svoje smrti moja baka nije došla posjetiti niti svoju kćer niti svoje unuke. Štoviše, nagovarala je moju majku da ostane u braku sa nasilnikom čak i u vremenima kada joj je život bio u opasnosti. 

Uglavnom, baka je bila čudna, i hladna, i nije su bilo briga za ništa osim sebe i svoje druge kćeri.

To je otprilike toliko koliko prema baki osjećam. Osjećam donekle i neku vrstu empatije, za njezine patnje u životu, krivo birane pravce, ali ne osjećam se tužno.

Svaki čovjek ipak ima pravo da život proživi onako kako želi.

Happy next step Mimi.